Mevlud, Mawlud, Obiljezavanje Poslanikova Rodjenja, Dopustena Vjerska Inovacija

Mevlud, Mawlud, Obiljezavanje Poslanikova Rodjenja, Dopustena Vjerska Inovacija

MEVLUD

Jedna od znacajnijih dobrih inovacija je i godisnje obiljezavanje Poslanikova rodendana (Mevludun~Nebijj). Ovaj dogadaj se proslavlja sirom Muslimanskog svijeta gdje se ljudi okupljaju radi ucenja Kur’ana, raznih Islamskih sadrzaja i ponaosob podsjecanja na Poslanikovo rodenje, zivot i Bozansku misiju cijelom svijetu. Tom prilikom se cesto zrtvuju kurbani, pripremaju razna dozvoljena (halal) jela i pica da se pocaste siromasi i Muslimani opcenito. Tom prilikom se Muslimani zahvaljuju Allahu trazeci od Njega da jos vise uzvisi i pocasti Svog zadnjeg Poslanika Muhammeda (sallallahu alejhi ve sellem). Pravedni, ucevni i plemeniti vladar: el~Muzaffer, Kralj Irbila{1}, je inicirao ovu praksu obiljezavanja Poslanikova rodendana prije nekih 900 godina, i naisao na mnoge pohvale kako od obicnog naroda tako i od Islamski vjerskih autoriteta kao sto su Egipatski hafizi: Ibn Hadzer el~Asqalanijj i Dzelalud~Din es~Sujutijj. Poznati ucenjak Hadisa, Ebul~Hattab Ibn Dihjah, je napisao knjigu za tog Kralja koja ce se citati specijalno na toj proslavi, i ne postoji nijedan znacajniji ucenjak koji je pokudio ovu inovaciju proslave Poslanikova rodendana. Osnova za obiljezavanje i proslavu velikih i radosnih dogadaja svake godine se nalazi u Sunnetu Poslanika (sallallahu alejhi ve sellem). Imam el~Buharijj, prenosi da kada je Poslanik emigrirao u Medinu tamo je saznao da Zidovi poste, te ih je upitao zasto poste na dan 10 Muharrema{2}. Oni su mu rekli da time obiljezavaju dan kada je Allah spasio Poslanika Mojsiju (Musa) i Plemena Israela od Faraonove tiranije i terora. Poslaniku je objavljeno da su Zidovi rekli istinu, te im je on onda rekao: “Mi smo dosljedniji Mojsiju (Musau) nego vi.” On je to rekao zato sto je Poslanik Mojsije (Musa) bio Musliman kao svi ostali Poslanici. Poslanik Muhammed (sallallahu alejhi ve sellem) je onda rekao Muslimanima da poste 9 i 10 dan Muharrema, i ovaj Sunnet se i dan danas praktikuje sirom svijeta. Proslavljati Poslanikov rodendan dobrim akcijama– koje se mogu obavljati na bilo koji drugi dan u godini–se smatra inovacijom zato sto se to nije praktikovalo u vrijeme Poslanika (sallallahu alejhi ve sellem). Iako je ova praksa pohvaljena od strane Islamskih ucenjaka, ipak neki ljudi smatraju da je svaka inovacija put zablude i zla. Oni koji smatraju da je svaka inovacija losa su ili nedovoljno Islamski obrazovani ili tvrdoglave inadzije, jer postoje dva Sahih Hadisa koji suportuju proslavu takvih dogadaja. Imam Muslim prenosi, preko isnada Dzarir Ibn Abdullaha, da je Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) rekao:

sto znaci: <<Onaj ko inovira nesto dobro u Islamu ce imati nagradu za to i slicnu nagradu ce imati i oni koji ga budu pratili u tome–sve do Sudnjeg Dana–bez umanjivanja njihove nagrade. Onaj ko inovira nesto lose u Islam ce imati grijeh za to kao i oni koji ga budu pratili u tome–sve do Sudnjeg Dana–bez umanjivanja njihovih grijeha.>> Dvije vrste inovacija su spomenute u gornjem Hadisu: inovacije upute i dobra na jednoj strani, i inovacije zablude i zla na drugoj strani.

Ono sto je u skladu sa Kur’anom, Sunnom, Idzmom (koncenzusom ucenjaka), i naucavanjima i praksom Ashaba je inovacija upute i dobra, a ono sto se kontradiktuje sa Kur’anom, Sunnom, Idzmom, i naucavanjima i praksom Ashaba je inovacija zablude i zla. Ova definicija o dvije vrste inovacija je legalno misljenje mnogih naucevnih i povjerljivih Islamskih ucenjaka; medu kojim su Imam es~Safijj, Imam en~Nevevijj, el~Bajhaqijj, Hafiz Ibn Hadzar el~Asqalanijj. Ocevidno je da Muslimani nisu zalutali sa Pravog Puta proslavljajuci Poslanikov rodendan jer, na osnovu gornjeg Hadisa, aktivnosti koje se vode povodom tog dogadaja su u Islamu nagradene, i u skladu sa Hadiskom definicijom dobre inovacije. Nazalost, postoje neki ljudi koji pogresno i nekvalifikovano interpretiraju Sahih Hadis od Ebu Davuda:

sto znaci: <<Vecina inovacija su zabluda.>> Oni koji su u zabludi interpretiraju rijec (kul) kao ‘sve’ i tako tvrde da ovaj Hadis znaci: “Svaka inovacija je zabluda. Njihova tvrdnja je neosnovana zbog dva razloga. Lingvisticki, ovaj Hadis je slican Hadisu koji je prenio el~Bajhaqijj:

koji ocigledno ne znaci: “Svako oko cini blud;” nego, “Vecina ljudi je kriva za gledanje u zabranjeno (haram).” Osoba koja se rodila slijepa zasigurno nema mogucnosti da gleda u zabranjeno, a zna se zasigurno da Poslanici nikad ne gledaju u zabranjeno. Rijec (kul) u obadva Hadisa se shvata kao ‘vecina,’ iako se ista rijec tumaci i kao “sve” to ne znaci da je to slucaj sa svakim Hadisom. Ustvari, u komentaru Sahih Muslim, Imam en~Nevevijj kaze: “Poslanikove (sallallahu alejhi ve sellem) rijeci, su medu izrazima koji su (‘aam mahsuus), tj, uopcena izjava sa posebnim znacenjem; sto je poznata oblast Islama, i znacenje Hadisa je ” Vecina inovacija su zabluda.” Ova oblast se vidi u Kur’anu u trecem ajetu sure Ahqaf: sto znaci da je vjetar, koji je Allah poslao kao kaznu na drevni narod ‘Ad, unistio vecinu stvari. Prihvatanje interpretacije: “Svaka inovacija je zabluda,” kao znacenje sahih Hadisa od Ebu Davuda bi podrazumjevalo negiranje sahih Hadisa od Imam Muslima koji jasno izjavljuje da postoje dvije vrste inovacija: inovacije upute i inovacije zablude. Po Islamskim pravilima nije dozvoljeno tumaciti dva sahih Hadisa oprecno jedan drugom, stoga mi znamo pravo znacenje ovih Hadisa. Iako je vecina inovacija zabluda, ipak postoje brojne inovacije koje su Islamski pohvalne. Tokom svog halifata Omer ibn Hattab je inicirao okupljanje Muslimana tokom Ramadana da klanjaju zajednicki Teraviju Namaz. Kada je vidio ljude da obavljaju zajednicki Teraviju on je rekao:

sto znaci: “Kako je ovo dobra inovacija!” Visoki status Omera ibn Hattaba je opce poznat, stoga je vrijedno pomena da je Omer koristio rijec “inovacija” u svojoj pohvali. Iako je vecina inovacija zabluda, ipak postoje brojne inovacije koje su Islamski pohvalne. Da je svaka inovacija zabluda–kao sto neki smatraju–Omer ne bi uveo tu novu praksu, niti bi je pohvalio, pa ipak i Imam el~Buharijj i Imam Muslim prenose ovaj dogadaj. Tokom epohe Tabi’ina, koji su uzeli Islam direktno od Ashaba, druga pohvalna inovacija se pojavila. Prvobitno, arapska slova kao BE, TE, SE i JA, nisu imala tacke iznad ili ispod njih. Ova praksa se pojavila poslije Poslanikova vremena. Od vremena Poslanika (sallallahu alejhi ve sellem), mnoge inovacije su usvojene. Obiljezavajuci Poslanikov rodendan je pohvalna inovacija. To je plemenit dogadaj i od posebnog znacaja Muslimanima sirom svijeta. Mi se radujemo i dicimo sto smo pripadnici najvece nacije Islama–nacije Muhammeda–koji je najbolji Poslanik i najbolje Allahovo stvorenje. U suri Ali Imran, ajet 110, Allah kaze:

sto znaci: [Vi ste najbolji od svih naroda medu covjecanstvom; naredujete dobro (ma’ruf) i zabranjujete zlo (munker), i vjerujete u Allaha.] Ovaj ajet znaci da je Muslimanska nacija najbolja nacija zato sto je njen Poslanik najbolji Poslanik,” kao sto su Islamski ucenjaci objasnili. Muslimani su zahvalni Allahu za blagodat Islama i zato sto su sljedbenici Njegova miljenika Muhammeda. U suri Ali Imran, ajet 31, Allah kaze:

sto znaci: [Ako vi volite Allaha, onda slijedite mene (Poslanika), pa ce i vas Allah voljeti.]

Epilog prevodioca:

Hvaliti Poslanika je pohvalno, Mevlud (proslava njegova rodendana) je od znacajne koristi: jer i samo spominjanje Poslanika povecava ljubav prema njemu, a voljeti Poslanika je farz, a okupljanje Muslimana samo po sebi je dobro djelo, a kada se jos u takvom skupu hvali Poslanik onda je to vrlo pohvalno i pozeljno drustvo. Allah Milostivi kaze u suri El~Ahzab:

sto znaci: [Allah i Njegovi Meleki blagosiljaju Poslanika. O vjernici i vi ga blagosiljajte i lijepe rijeci mu upucujte.]

Prema tome, ako je nas Poslanik vrijedan Allahove hvale onda je itekako vrijedan nase hvale i sjecanja, bar jednom godisnje kada se vecina obicnih Muslimana zajedno podsjete na njegovu plemenitu licnost koja je obasjala svjetove svojim nurom i miloscu. Allah nam nareduje da hvalimo njegova Poslanika jer samo njegovo ime ‘Muhammed’ znaci ‘onaj koji je hvaljen’. Allah Milostivi mu je obecao kod Sebe najugledniju poziciju nazvanu ‘mekam Mahmud’, sto znaci ‘pozicija hvaljenog’. Prema tome, osoba koja osporava znacaj hvaljenja Poslanika bilo u vidu Mevluda ili nekog drugog dozvoljenog nacina, ili je neznalica ili ne voli iskreno Poslanika. Sto se tice ljudi koji u danasnje vrijeme ne praktikuju obavezne (fard) duznosti kao Namaz a vrlo su vatreni po pitanju Mevluda i slicnih dobrovoljnih ibadeta, oni su kao osoba koja je trampila milion dolara za jedan dolar. Osoba koja vjeruje da je dovoljno samo obaviti Mevlud za spasenje na vjecnom svijetu je ocigledno u totalnom Islamskom neznanju, te je duznost onih koji predvode te Mevlude da im stalno napominju da nijedno dobrovoljno dobro djelo nije prihvatljivo ako osoba namjerno ignorise obavezne duznosti kao svakodnevni Namaz. Naravno, najlakse bi bilo reci tim zalutalim ljudima, ‘Vi ne klanjate i stoga ne mozete obavljati Mevlud sa nama.‘ Ti ljudi bi najvjerovatnije radije izabrali da ne dolaze na Mevlud nego da odmah pocnu klanjati obavezne Namaze itd. Prema tome, u ovakvoj situaciji se treba postupati mudro i drzati ljude na okupu gdje im se moze redovno prenositi Islamsko znanje. Poznato je da ako u jednoj skupini ljudi ima onih koji praktikuju Islam, a sam skup je u vjerskoj aktivnosti kao sto je u ovom slucaju Mevlud, onda ce Allahova milost pokriti cijeli skup zbog tih nekoliko dobrih Muslimana. Vremenom ti zalutali ljudi ce pod efektom tog skupa polako poprimati vjerski osjecaj i identitet. Danas se Bosanci vecinom okupljaju u kucama ili dzamijama da bi napravili Mevlud koji obicno predvode lokalne hode za materijalnu korist, te stoga nema puno efekta na njih jer medu njima obicno nema nijedne osobe koja praktikuje obavezne Islamske duznosti. Hode ne brojimo jer ih se vecina bavi tim zanatom samo za pare. A ako osoba radi nesto od Islama samo za pare onda mu je to jedina nagrada. Na takve skupove onda ne dolazi Allahova milost. Druga stvar sa Bosancima je da oni ne zele da shvate da Islam nije religija po nasem nahodenju nego po Allahovom. Ako Allah zabranjuje da muskarci i zene sjede zajedno i gledaju jedni u druge, onda mi nemamo pravo da krsimo takve zabrane. Ako zene zele prisustvovati Mevludu u kucama ili dzamiji onda moraju biti razdjeljene od muskaraca bilo zidom ili neprovidnim paravanom. Zenama nije dozvoljeno da uce Mevlude pred muskarcima kao sto se to popularno radi u Sarajevskom univerzitetu koji ima svoj hor za Mevludske recitacije i slicno. Zena ne smije reci ‘Subhanallah’ kada klanja pa neko hoce da prode ispred nje, nego treba klapnuti sa dva prsta desne ruke po ljevom dlanu da bi opomenula osobu. Kako onda zena moze pjevati ilahije i uciti Mevludske recitacije pred muskarcima. Nasi ljudi su pomjesali mnoge nemuslimanske obicaje sa Muslimanskim cesto izjavljujuci stvari koje izvode iz vjere. Stoga, prijeka je duznost hodama, koji predvode takve proslave da regulisu takva okupljanja na osnovu Islamskih odredbi, jer ce u protivnom snositi kaznu za presutkivanje otvorenih prekrsaja Islamskih obaveznih regulacija. Dosta ljudi koji praktikuju Islam kazu da je Mevlud losa inovacija zato sto se zene mjesaju sa muskarcima i glasno pjevaju ilahije i recitacije. Istina je da su te zene i ljudi losi Muslimani ali Mevlud je dobra inovacija. Licno sam svjedocio kada zene dodu u dzamiju sa nepristojnom odjecom i gologlave sa vrlo jakim parfemima. To je sve ruzno i haram ali Namaz koji ljudi obavljaju u dzamiji ipak nije haram nego obaveza Muslimana. Mislim da je potrebno da se ljudi malo vise tolerisu sa nijetom sirenja onog sto je dobro a sprijecavanja onog sto je ruzno. Totalno i iskljucivo ponasanje i stavovi stvaraju dvije skupine Muslimana. Jedni ostaju sa pokvarenim hodama koji koriste te ljude za materijalnu dobit, time upropastavajuci i sebe i svoje pristalice. Drugi se odvajaju i totalno izoliraju od tih prvih smatrajuci ih izgubljenim slucajevima, time im oduzimajuci sansu da se ugledaju na njih i okoriste njihovim nurom. Stoga je potrebno izbjegavati totalirizam i iskljucivost koja danas izjeda i nakazi Muslimasnki Ummet. Umjesto kritikovanja i omalovazavanja tih zalutalih Muslimana korisnije je snabdjevati ih sa Islamskim informacijama i dobronamjernom pomoci da bi se steklo njihovo povjerenje i naklonost. Oni su zrtve sejtana i njegovih slugu u obliku pokvarenih hoda koji samo misle na sebe i svoje materijalno blagostanje. Moramo ih pokusati mjenjati ili neutralisati ako vec nece da se mjenjaju, jer njihove dzematlije nemaju nikakve sanse za spas ako ih oni koji ne pratikuju Islam ne opomenu i pomognu. Sto se tice metoda obavljanja Mevluda to nije nesto sto je od neke znacajnosti, te se treba obavljati onako kako ga lokalni ljudi obavljaju, pod uslovom da se ne cini nesto sto je Islamom pokudeno (mekruh) ili zabranjeno (haram). Da li se djeli serbe ili ne nije od vaznosti. Nije potrebno praviti nikakva jela ili pica za Mevlud ali je dozvoljeno ako ljudi to sami od sebe zele. Ako svi ljudi ustanu na Mevludu tokom ucenja odredenih recitacija onda svi trebaju ustati svidalo im se to ili ne. Ako osoba ne zeli ustajati a zna da ljudi u toj lokaciji ustaju tokom Mevluda onda je bolje i da ne dolazi na taj Mevlud, te se treba na neki nacin ispricati da nije mogla prisustvovati Mevludu. Nije dozvoljeno stvarati prepirku i smutnju u vezi ustajanja tokom Mevluda. Oni koji vjeruju da je to pohvalno mogu to raditi i za njih je to pohvalno. Oni koji to ne vjeruju neka drze to za sebe, jer prepirka oko takvih trivijalnih stvari dovodi do razdora medu Muslimanima a to je zabranjeno (haram). Placati hode za Mevlud je pokudeno a njima samima uzrok propasti na vjecnom svijetu. Obavljati Mevlud na drugi dan mimo rodendana Poslanika je takode pokudno. Ako se, pak, sadrzaj tog Mevluda obavi mimo datuma Poslanikova rodendana sa namjerom pukog privlacenja Allahove milosti i blagoslova a ne proslavljanja Poslanikova rodendana, onda to nije pokudno nego pohvalno. Ako neka osoba ne zeli prisustvovati Mevludu onda niko nema pravo da je kritikuje ili smatra manje vrijednom ili manje poboznom. Mevlud je dobrovoljan (nafil) ibadet te se ne smije nikom nametati kao neophodan (vadzib) ili obavezan (fard) ibadet. Osoba koja smatra da je Mevlud vadzib ili fard je skrenula sa Pravog Puta. Da zakljucimo cijeli predmet time sto cemo predociti dvije vrste ljudi koji su skrenuli sa Pravog Puta zauzimajuci ekstremne pozicije povodom Mevluda:

Prvi su ljudi kao vehhabije koji smatraju Mevlud losom inovacijom (bidat), krivovjerjem (dalala) i idolopokonstvom (sirkom). Oni mrze one koji nisu kao oni i smatraju vecinu Muslimana idolopoklonicima. Ti ljudi su u opasnim vodama koje vode u Paklenu (Dzehennemsku) jamu. Ovu vrstu ljudi nije lako povratiti na Pravi Put posto su vrlo umisljeni i tvrdoglavi jer misle da znaju a ustvari ne znaju.

Druga vrsta ljudi su kao neuki Bosanci koji smatraju da je Mevlud najsuperiorniji vid ibadeta i karta za Raj (Dzennet). Oni su sami na ivici provalije njisuci se tamo vamo nesigurni kako ce skoncati svoj smuceni ovozemaljski zivot. Ipak, oni imaju sanse da se povrate ako ih oni koji znaju istinu pomognu i upute Pravim Putem.

Da nam Allah Milostivi pomogne svima da spoznamo Pravi Put i da skoncamo svoje zivote na Pravom Putu. Amin! VEL~HAMDULILLAHI RABBIL~’AALEMIN. VES~SALATU VES~SELAMU ‘ALA SEJJIDINA MUHAMMEDIN VE ‘ALA AALIHI VE SAHBIHI EDZMEIN.

Preveo:

Ebu Irfan el~Bosni

{1}Irbil je grad u danasnjem Iraku. {2}Muharrem je prvi mjesec Islamiskog kalendara.